субота, 20. децембар 2014.

Moje barbike..



U svom detinjstvu ,kao i svaka druga devojčica, volela sam da se igram sa svojom barbikom, lutkom sa savršenim ružom, dugom plavom kosom, savršeno oblikovanim telom, koja je uvek bila na visokim potpeticama. Naravno da sam maštala da ću jednog dana nositi potpetice, da ću uvek imati savršenu haljinu, imati dugu kosu i nositi pink karmin. Odrastajući oblačila sam mamine haljine i cipele, to je bila omiljena igra, ali  u njima nisam izgledala poput moje lutke. Tokom višegodišnjeg školovanja ja sam menjala svoj stil oblačenja, nisam šila stvari obično sam nosila gotove. Pre četiri godine uzela sam bakinu mašinu koju je tata koristio isključivo da skraćuje farmerke, želeći da naučim da šijem i da ispunjavam svoje snove, ne sluteći da ću posle izvesnog vremena ispunjavati i tuđe.



Prva mašina koju sam koristila je Bagat-ova Danica, na kojoj mi je tata samo pokazao kako se uvlači konac i ustupio mi stolicu, rekavši:"Ostalo je na tebi".



Naravno da nisam odmah naučila da šijem, ali nakon dosta truda, rada i upornosti savladala sam dosta, ali još uvek učim. Za sve oni koji žele da počnu da šiju bitno je sem imati mašinu,da znaju šta žele,budu kreativni i uporni. 


Ove godine sam rešila da Danici olakšam posao pa sam kupila endlericu marke Toyota. Za sve one koji ne znaju šta je endlerica to je mašina koja spaja dva materijala ili više, seče višak materijala i obrađuje ivice, najprostije rečeno. 


Pored dve mašine ja imam čitav niz "pomoćnika":



Dobre makaze, santimetar i svesku u koju upisujem mere i pravim skice.
Definitivno  ono što mi je od velike pomoći a pre mi je bilo mrsko da ih koristim jesu krojevi iz Burde. Na prvi pogled deluju dosta konfuzno, ali s njima možete da se igrate kako želite, da li da upotrebite ceo kroj, da ga izmenite ili stvorite novi.






Lutka koja je meni od izuzetne pomoći većini poznata kao Jolanda, neki joj tepaju Joka.




A ono što vam je najpotrebnije i najbitnije je dobar materijal. :) U početku sam uglavnom birala i kupovala materijale koji su mi se sviđali na prvi pogled, ali sad ne. Sad kad kupujem vodim računa kakav je, da li se skuplja, šta od njega mogu da šijem i najbitnije da li se gužva. 


Pored materijala imam veliku kolekciju bisera, perlica, kristala, dugmića, nitni koji su tu radi što efektnijeg i lepšeg izgleda odeće.


Etiketice:) Nisu obavezne ali ako imate ideju kako da ih napravite ili da vam ih neko napravi, zašto da ne. To je nešto što se čini kao sitnica drugima ali bitno utiče na prvi utisak kad neko gleda ili kupuje vaše stvari.

Zahvaljujući svim ovim stvarima moja odeća je baš onakva kakva jeste, a ja još uvek oblačim barbike samo što su veće, stvarnije , govore i šetaju noseći na sebi Sanjine krpice.:D





понедељак, 15. децембар 2014.

Svadba,svadba..

Svadba dogadjaj koji se pamti ceo život. Nenormalno velik broj poljubaca, ipak Srbi se ljube tri puta, slikanje kod matičara, u crkvi, svečanoj sali.  A ja sam ove godine bila čak na sedam. :)To je popriličan broj uspomena, slika i haljina, prilika da uhvatiš bidermajer i onda prema verovanju se udaš sledeća(ja još uvek nisam uhvatila nijedan:)). Podeliću s Vama neke  slike:D.